Saturday, October 31, 2009

Julidochromi transcriptus "Gombi"


Latinski naziv: Julidochromis transcriptus "Gombi" (Gombi je zaliv gde je pronađen ovaj varijitet)
Lokacija: jezero Tanganyika
Biotop: na dubinama od 5 do 25 metara, među kamenjem, zivi u malim pećinama i tunelima
Voda: pH 8.0 – 9.0 dH 12.0 - 25.0.
Temperatura: 24°C-28°C
Max velicina: do 7cm, polno zreli od 3cm, mužjak oko 5 cm,ženka do 7cm
Ishrana: omnivorous (svaštojed)
Način razmnožavanja: ikrašica, ženka polaže/lepi ikru na svodove pećina ili na kamen
Agresivnost: Dosta agresivna i teritorijalna vrsta



Od svih Julidochromisa na koje sam do sada naišao najlepši i po mom mišljenju nekako najbolji za zajedničke akvarijume (akvarijume sa više različitih vrsta) su transcriptusi.


Postoji nekoliko “varijacija na temu” a po meni najlepši su Gombi i Kissi ili Pemba (ili Bemba, kako ih ko zove).


Ostali Julidochromisi su previše agresivni i prema drugim ribama ne samo prema svojoj vrsti. Istinu za volju, ni moji omiljeni nisu “male maze” ali, recimo da su za nekih 30% su mirniji od ostalih, što je sasvim dovoljno da se bolje uklope sa ostalim vrstama. Ono što mi se sviđa kod njih je spremnost da se "zakače" sa duplo većim ribama od sebe i spremnost da jednostavno i po cenu svog zivota ne odstupe od branjenja svog legla. To je zapravo jedna od osnovnih osobina malte ne svih ciklida.


Što se tiče držanja ove vrste, voma su nezahtevni. Akvarijum sa ovim ribama, kao i sa svim drugim Julidochromisima, može biti bilo koji biljni akvarijum, sve dok u njemu postoji neko malo skrovište, tipa pećinice, gde bi oni mogli da se skrivaju i da se mreste. Biljke će im pružiti komfor koji vole tj. neku vrstu sigurnosti. Julidochromisi neće kopati po pesku, izlačiti korenje biljaka niti im na bilo koji drugi način nauditi. Što se tiče mrestova i načina čuvanja malaca, tu su veoma interesantni. Naime, u “jazbini” koju odrasli par drži, možete pronaći i do 10-tak različlitih legala malaca. Koliko sam uspeo da shvatim i da vidim, dokle god mlađ ne dođe do nekih 1.5cm veličine, odrasli par ih prihvata na svojoj teritoriji i nesmatra ih za pretnjom za ostalu mlađu i manju mlađ. Kada ribe iz jednog legla dosegnu velicinu od 1.5 do 2cm roditelji ih odbacuju i teraju iz legla radi sigurnosti novih naraštaja.


Dakle, mozemo slobodno reći da Julidochromisi žive u nekoj vrsti kolonije, nije baš tipičnoj vrsti poput Neolamprologus multifasciatusa ili Neolamprologus pulcher ali je to definitivno neka vrsta kolonije.


Dobar primer ovoga što pričam se vidi u akvarijumu gde držim dva para ovih riba, ali najbolji primer i potvrda ovoj teoriji je akvarijum mog dragog kolege i prijatelja akvariste Neša iz Novog Sada (aka Punker) koji u svom akvarijumu (circa 160x50x50) ima pravu džunglu od biljaka i u istom drzi negde oko 5 do 8 parova vrste Julidochromis marlieri – dosta agresivnije vrste od transcriptus-a. Njegovi parovi ne samo da dele životni prostor, već i na naki način zajedno paze na mlađ, čuvaju je i podižu. U njegovom akvarijumu uvek ima stotinjak malaca raznih veličina. Skrivaju se po panjevima, izmedju biljaka, u nekim šupljinama…sve u svemu jedna prava mala kolonija.


Julidochromis trancriptus "Gombi"


Julidochromisi su ikrašice, lepe svoju ikru na kamen, uglavnom u pecinama na gornejm svodu. Veoma su fleksibilne, brze i kada se za to ukaže potreba ratoborne ribe. Mužjaci su uvek po pravilu manji od ženki. Za razliku od transcriptusa kod ostalih vrsta Julidochromisa, ta razlika u veličini za mužjaka ume biti problem. Naime ženke su ponekad toliko agresivne da umeju da ubiju svog mužjaka, iako su “upareni” i imali su zajedno nekoliko mrestova. Veza između riba veoma lako može pući ukoliko dodje do “nagle” promene staništa, promene u dekoru akvarijuma i sl.


Imao sam priliku, na primer, da vidim kod jednog veoma cenjenog hobiste, uvoznika i prodavca riba (JZH- Beograd) da akvarijum u kom ima uparene Julidochromise marlieri “Magara”( ne znam sa kog tačno lokaliteta ali mislim da je u pitanju “magara”) ne čisti i nedira više meseci i da je akvarijum “zarastao” u alge toliko da se unutrašnjost akvarijuma nazirala. Nije smeo, po njegovim rečima, ništa da dira jer postoji mogućnost i realna opasnost da veza u tom njegovom odraslom paru jednostavno “pukne” zbog izmene enterijera koja bi usledila detaljnim čišćenjem akvarijuma i da mužjak izvuče deblji kraj tj. da ga ženka ubije.


Imajući ovu informaciju u vidu, istu sam inače dobio na više mesta ali sam samo kod gore pomenutog taj slučaj lično video, testirao sam ovu tvrdnju na mojim Julidochromis transcriptus-ima. Svi primeri za koje sam čuo ili video su se odnosili na sve druge Julidochromise OSIM na transcriptuse, niko nije imao takav primer sa njima te sam jednostavno želeo da to isprobam.


Formiran par Julidochromis transcriptus-a, koji je imao 3 uspešna mresta u to vreme, sam prvo prebacio u jedan manji akvarijum u kom su samo oni bili. Imali su jedan dobar broj pećina i kamenja kako bi se osećali sigurno. Čekao sam nekih 15tak dana, pomno ih poslatrao po nekoliko sati dnevno da bi nakon tog perioda moji transcriptusi, umesto da se pobiju, imali mrest!


Sledeće “prebacivanje” je bilo u akvarijum sa drugim ribama (ribe jezera Tanganyika, poput Altolamprologusa, cylindricusa, telmatochromisa..ali u akvarijum koji od dekora nije imao nista sem par komada manečića i par nana. U tom akvarijumu u vreme puštanja gore napomenutih riba nije bilo drugih riba, akvarijum je bio spreman za ribe ali nije bilo “starosedeoca” koji bi 100% pravili probleme pridošlicama na njihovu teritoriju. Problema iliti prekida veze kod transcriptusa nije bilo. Nije bilo ni mresta jer, po mom mišljenju nisu imali odgovarajuću podlogu iliti pećinu za mrest, ali veza je ostala ista.


Treće i finalno prebacivanje je bilo u treći akvarijum gde je bilo starosedeoca (riba koje su imale svoje teritorije u tom akvarijumu), u kom sam u jednom čošku napravio nekoliko manjih pećinca i prolaza. U taj akvarijum sam ubacio ovaj par. Posle 2-3 sata, transcriptusi su zauzeli te pećinice, posle par dana došlo je do prvog mresta i prvi malci su se pojavili.


Iako ovo što sam uradio nekima može da zvuči previše agresivno i čudno, verujete, sve sam mere predostrožnosti, koje sam mogao, preuzeo i stres prebacivanja sam sveo na najmanju moguću meru, koliko je to uopšte moguće. Nisam ovo radio tek tako, bez detaljnih priprema i nisam to uradio u nekom kratkom vremenskom roku. Za ovaj , mogu slobodno reći, experiment, sam se dosta dugo pripremao i trajao je 5 meseci.


Sada se moj par nalazi u zajednočkom akvarijumu sa nekoliko drugih vrsta ciklida (treći akvarijum iz gore navedenog "experimenta" i imaju, koliko sam uspeo da pohvatam okom, 4 ili 5 mrestova. Svi su zajedno, roditelji krstare tim delom akvarijuma, brane teritoriju i svoje malce od ostalih riba.


Ono što smatram takođe interesantnim je činjenica da briga roditelja za malce ide do te mere da hranu koju uzmu, drze u ustima i dolaze do pećine i iznad nje ustima je mrve i “posipaju” po pećini ili unutar iste kako bi malci uzeli hranu. Ovo sam do sada video samo kod školjkaša jezera Tangayika. Mozda to nije toliko redak slučaj ali ga je svakako lepo videti.


Zaista volim ove ribe i preporučujem ih svima koji bi voleli da se oprobaju sa ciklidima, makar vam to bio prvi put i ovo vam bile prve ribe iz porodice ciklida, verujte, nisu teški za držanje i pružiće Vam nešto specijalno.